Kako se postiže akustična udobnost u poslovnim zgradama?

Zvučna udobnost u objektima postiže se ako se ne primjećuju neželjeni zvukovi (buka), ako je osigurana privatnost ljudi, što znači da okolina ne čuje njihove aktivnosti, te ako se prepozna sve što se želi čuti, primjerice govor. bez napora i razumije (po želji).

Da bi se to postiglo, građevine svojim fizičkim svojstvima i materijalizacijom moraju osigurati:

• odgovarajuću zvučnu izolaciju od zračnog i strukturalnog zvuka unutar zgrade,
• odgovarajuću izolaciju fasade koja osigurava prihvatljivu razinu ambijentalne buke koja dolazi iz vanjskog okoliša,
• sustav instalacija u zgradi koji ne proizvodi buku i ne narušava druge mjere za postizanje zvučne udobnosti,
• privatnost u područjima gdje je to potrebno,
• adekvatan akustički odziv unutarnjih prostora koji određuje čujnost i kvalitetu korisnih zvukova.

U projektiranju zgrada, zvučna izolacija, razina ambijentalne buke i buka instalacije rješavaju se više ili manje rutinski, ali se pitanja privatnosti i kvalitete akustičnog odziva prostora rjeđe razmatraju.

Manje je poznato da je u poslovnim zgradama tema privatnosti od posebne važnosti. Nedavna iskustva konzultanata za akustiku pokazuju da se značajan broj pritužbi na kvalitetu poslovnih prostora i zahtjeva za naknadnim korekcijama odnosi upravo na taj aspekt. Signaliziraju se problemi s nedovoljnom privatnošću soba za sastanke i prelakom razumljivošću govora drugih ljudi u uredima otvorenog tipa. I jedno i drugo nastaje kao posljedica dizajnerskog zanemarivanja nekih važnih čimbenika.

Akustični prikaz ureda otvorenog tipa

Uredi otvorenog plana danas su stvarnost poslovnih zgrada. Postoje podaci da je danas oko 70% novih poslovnih zgrada usvojilo ovaj koncept. S druge strane, iskustvo pokazuje da pri projektiranju ureda otvorenog tipa dizajneri interijera pažljivo razmatraju sve osim akustičnih zahtjeva. Da stvar bude gora, ni investitori ne uočavaju na vrijeme akustične dimenzije takvih prostora da bi ih istaknuli u projektnom zadatku. No, zato uredski korisnici to dobro primjećuju i, naravno, negoduju.

U korištenju ureda otvorenog tipa odvijaju se dva akustički kontradiktorna procesa. Prvi je izravna govorna komunikacija između ljudi na različitim radnim mjestima. To zahtijeva dobru čujnost govora koji dolazi s određene udaljenosti. Drugi proces je individualni rad s povećanom koncentracijom, koji zahtijeva upravo suprotno – nerazumljivost govora iz okoline kako ne bi odvlačio pažnju i remetio koncentraciju. Konačno, u nekim dijelovima takvih ureda može se inzistirati na privatnosti govora.

Uglavnom je nepoznato da akustična kvaliteta ureda otvorenog tipa ima preciznu definiciju u standardu ISO 22955. Posljedica njegovog postojanja je činjenica da akustična kvaliteta ureda postaje mjerljiva. Standard definira numeričke parametre za procjenu toga, a njihovo je značenje ilustrirano na slici 1. Postoji određena udaljenost od govornika na kojoj govor pada do granice gdje postaje teško razumljiv i naziva se udaljenost distrakcije (udaljenost distrakcije rD ), kao i udaljenost na kojoj govor postaje potpuno neprimjetan koja se naziva udaljenost privatnosti rP.

Obje udaljenosti određene su utjecajem prostorije i mogu se izračunati na softverskom modelu prostorije. Također se mogu mjeriti u stvarnim uredima.

Za projektiranje ureda otvorenog tipa osnovno je pitanje koji fizički utjecaji određuju udaljenost distrakcije i privatnosti. Oko svakog izvora zvuka, pa tako i oko zvučnika, postoji takozvani izravni zvučni val, koji se naziva i izravni zvuk. Vodi najkraćim putem od govornika do slušatelja.

Glavna značajka izravnog zvuka je da nosi čistu, neoštećenu govornu informaciju, pa ako nema ometajućih faktora, slušatelju omogućuje dobru razumljivost govora. Zbog neizbježnosti fizikalnih zakona izravni val opada s udaljenošću, pa postaje sve slabiji kako se udaljava od glave govornika.

Refleksije pojačavaju zvukove u prostorijama

Istodobno, u svakoj prostoriji ima mnogo refleksija koje stvara energija koja je otišla u različitim smjerovima i kruži oko nje. Refleksije čine zvučno polje u prostorijama vrlo složenim, a na mjestu gdje se nalazi slušatelj, osim direktnog zvuka iz izvora, postoji i energija koja je zbroj svega što oni donose. To se doživljava kao jedinstveni zvučni fenomen koji se naziva reflektirani ili odjekujući zvuk. U stvarnim sobama u svaku točku dolazi mnogo refleksija, pa je njihova ukupna energija posvuda približno jednaka.

Refleksije pojačavaju zvuk u prostoriji jer slušatelju donose dodatnu zvučnu energiju koje nema kada se isti zvučnik sluša na terenu. Ovo je dobra značajka jer čini da soba za slušanje djeluje kao pojačivač zvuka, čineći da se govor čuje u zadnjim redovima učionica, amfiteatara i kazališnih dvorana. No, postoji i druga strana medalje, jer refleksije, zbog duljeg puta, zaostaju za izravnim zvukom. Dakle, isti zvučni sadržaj stiže u duljem vremenskom intervalu, što za slušatelja donosi efekt „razmazivanja“ zvučnih informacija u vremenu. Rezultat je smanjenje razumljivosti govora. Stoga je prisutnost refleksija u prostorijama u kojima se razmišlja o razumljivosti govora stvar mjere, odnosno kompromisa između pojačanja i razumljivosti.

Na određenoj udaljenosti od govornika energija izravnog zvuka postaje slabija od energije koju donose refleksije, pa u otvorenim uredima ta udaljenost određuje udaljenost ometanja govora. U uredima gdje je potrebna glasovna komunikacija između zaposlenika poželjno je smanjiti sudjelovanje refleksije, a gdje se želi spriječiti smetnje zvukovima iz okoline refleksije mogu biti poželjne jer kvare razumljivost tuđeg govora i smanjuju sposobnost privlačenja pažnje.

Što je ambijentalna buka?

Ambijentalna buka (tišina) u uredima otvorenog tipa također je važan faktor kvalitete, ali na neočekivan način. U svakoj prostoriji postoji određena razina ambijentalne buke, čak i u okolnostima u kojima se subjektivno čini da je “potpuna” tišina. To je samo okolnost u kojoj je razina neumitno prisutne buke ispod praga opažanja. U procesu slabljenja izravnog zvuka s udaljenošću od zvučnika, postoji udaljenost na kojoj će njegova razina pasti ispod razine postojeće buke. Odatle je govor neprimjetan za slušatelja jer je prekriven, odnosno maskiran šumom.

Očito je da udaljenost privatnosti u otvorenim uredima, i privatnost općenito u svim okolnostima, ovisi o sveprisutnoj okolnoj buci i njenom učinku maskiranja. Samo buka može govor učiniti potpuno neprimjetnim u nekom okruženju. To je nametnulo ideju da se u otvorenim uredima osigura privatnost s umjetno stvorenom bukom, ali na način da ne privlači pažnju svojim karakterom i razinom. Ideja je stara, a započela je postavljanjem raznih fontana u uredima čije žuborenje vode djeluje kao maskirni zvuk.

Danas su dostupni sofisticirani audio sustavi za kontrolirano neutralno maskiranje buke. Ilustrativan podatak jednog proizvođača takve opreme u SAD-u je da su u proteklom vremenu ugradili maskirne sustave u više od 30.000 različitih poslovnih zgrada.

Oaze privatnosti i kako ih osigurati

Unatoč jasnom konceptu jedinstvenog prostora, u većini otvorenih ureda postoji potreba za odvojenim sobama za razgovore. To mogu biti sobe za sastanke različitih veličina, manje prostorije (kabine) za 2-3 osobe ili pojedinačne kabine za telefonske razgovore.

U takvim slučajevima zadatak dizajna je osigurati privatnost, što znači da se govor u njima ne može čuti izvan prostorije u kojoj se nalaze zvučnici. Treba napomenuti da se povjerljivost razgovora pojavljuje kao tema dizajna u poslovnim objektima koji nisu organizirani prema modelu otvorenog tipa. To je slučaj, na primjer, kada razgovor u uredu ravnatelja želite utišati s druge strane vrata: u susjednoj sobi u kojoj sjedi tajnica ili u zajedničkom hodniku.

Postavljanje montažnih pregrada za poboljšanje zvučne udobnosti

U pravilu, u dizajnu odvojenih prostorija, polazište je izbor modela montažnih pregrada. Taj je izbor vođen zahtjevima estetike interijera, koji dizajnerima mogu skrenuti pažnju s akustičkih zahtjeva. Obično se koriste pregradni elementi s velikim udjelom staklenih površina, pa se postavlja pitanje mogućih raspona njihovih izolacijskih svojstava o kojima se razgovor neće čuti izvan prostorije.

Govor u prostoriji stvara zvučno polje čija je razina približno jednaka u cijeloj glasnoći. Korištene pregrade imaju određenu izolacijsku moć, što znači da će zvučna energija govora oslabljena napustiti okolni prostor, što je simbolično prikazano na slici.

Hoće li se govor prirodno čuti u okolini ovisi o kvaliteti korištenih pregrada, odnosno prigušenosti zvuka koji uvode, ali io ambijentalnoj buci (“tišini”) koja postoji u neposrednoj okolini. U uredima otvorenog plana, govor će se čuti ako je razina onoga što je prošlo kroz pregradu iznad razine ambijentalne buke. Postoji zona oko chat sobe u kojoj se razgovor iz nje može čuti ili barem prepoznati. Ukratko, privatnost govora u odvojenim prostorijama je funkcija dviju varijabli: akustične kvalitete primijenjenih pregrada i razine ambijentalne buke u okruženju. Slabija zvučna izolacija zahtijevat će višu razinu buke u okolišu i obrnuto.

Uvođenje audio sustava za maskiranje buke

Analiza brojnih poslovnih zgrada pokazala je da nekoliko čimbenika utječe na proces projektiranja soba za sastanke. Među njima u pravilu dominiraju zahtjevi estetike, pa čak i predodžba o njihovoj skulpturalnosti u prostoru otvorenog ureda.

Kao rezultat, to može stvoriti ograničenje u ostvarivanju veće zvučne izolacije. S druge strane, brojne su poslovne zgrade u kojima u uredima vlada “grobna” tišina. Rezultat je problem koji korisnici prostora uočavaju jer se govor iz sobe čuje na okolnim radnim mjestima. Rješenje može ići u dva smjera. Prvi je akustičko poboljšanje pregrada, odnosno zahvati u cilju povećanja njihove izolacijske moći. No, za takvo što u naseljenom prostoru obično nema jednostavnih postupaka jer zahtijeva određenu građevinsku destrukciju. Drugi smjer je uvođenje audio sustava za maskiranje u okruženju chat room-a.

U nekoliko poslovnih zgrada u našoj zemlji ovo posljednje se pokazalo prihvatljivim, jer ne zahtijeva građevinske radove, već samo prolazak instalacija kroz sve prisutniji unutarnji strop. Takvi sustavi implementirani su u hodnicima oko nekih soba za sastanke, u prostorima oko ravnateljskih ureda i slično.

Za sada se čini da privatnost u poslovnim objektima još uvijek nije dovoljno široko prepoznata tema među dizajnerima interijera, a posebno im je stranom ideja osiguravanja privatnosti elektroakustikom.

Autori teksta: Prof. dr Miomir Mijić, Prof. dr Dragana Šumarac Pavlović