Održiva gradnja mora zadovoljiti sljedeće zahtjeve – postavljanje elektroinstalacija

Osim u pogledu arhitekture, funkcionalnosti i zadovoljenja potreba korisnika, održiva i usmjerena prema budućnosti gradnja mora zadovoljiti i određene energetske standarde, koji imaju za cilj smanjenje potrošnje kroz povećanje učinkovitosti. Pametne tehnologije, odgovarajući materijali i planiranje usmjereno prema budućnosti omogućavaju iskorištavanje potencijala za uštedu energije koji su ranije bili zanemarivani.

Ovakav pristup planiranju i gradnji potpuno je u skladu s nacionalnim propisima i smjernicama EU o energetskoj učinkovitosti zgrada, a istodobno donosi povećanu udobnost u domovima, kvalitetniji ambijent za obavljanje radnih i kreativnih aktivnosti, kao i mogućnost uštede. Kad je riječ o energetskoj učinkovitosti, obično se prvo pomisli na grijanje i izolaciju objekata, zamjenu istrošene stolarije i sl. Međutim, postoje i drugi načini za povećanje energetske učinkovitosti objekata.

Principi postavljanja elektroinstalacija ka postizanju energetske učinkovitosti zgrade

Postavljanje elektroinstalacija u novogradnji ili prilikom renoviranja uz brigu o nepropusnosti ovojnice zgrade, sprječavanju strujanja zraka te očuvanju integriteta izolacije i sprječavanju toplinskih mostova, ključan je način za povećanje ukupne energetske učinkovitosti zgrade. Inovativni proizvodi pomažu u ispunjavanju čak i najstrožih smjernica EU, posebno EnEV-a, Direktive o energetskoj učinkovitosti.

Kako bismo bolje razumjeli važnost svega navedenog, osvrnut ćemo se na zakonske okvire i praksu u vodećim zemljama EU u pogledu energetske učinkovitosti. Kada je riječ o Njemačkoj, zahtjevi u vezi s ukupnom energetskom učinkovitošću u stambenim i nestambenim zgradama povećani su 1. siječnja 2016. godine za 25%, pa je shodno tome radove na toplinskoj izolaciji potrebno dodatno unaprijediti za otprilike 20%. Propisi u vezi s nepropusnošću zgrade i sprječavanjem strujanja zraka definirani su ne samo u okviru EnEV-a, već i u standardu DIN 4108-7.

Direktive i smjernice o energetskoj učinkovitosti zgrada

“Direktiva o energetskoj učinkovitosti zgrada” definira smjernice na europskoj razini, a koje su izmjenama i dopunama Zakona o uštedi energije iz 2005. godine postale nacionalni zakon u Njemačkoj. Osnova za novu Direktivu o uštedi energije (EnEV) leži u Zakonu o uštedi energije, koji je stupio na snagu 1. listopada 2007. godine. Izmenama i dopunama EnEV-a iz 2009. i 2014. godine, dodatno su povećani zahtjevi koji se odnose na učinkovitost i održivost. U Austriji je direktiva EU dio nacionalnog zakonodavstva, dok je Švicarska od kolovoza 2007. donijela “Aktionsplan Effizienz” (Plan djelovanja za učinkovitost) koji propisuje odgovarajuće mjere na temelju direktive EU.

Energetski certifikat kao obveza

Energetski certifikat je ključni dokument i središnja komponenta EnEV-a, a obvezan je za prodaju ili davanje u najam svih zgrada. Izrađuje se na temelju procjene gubitaka energije kroz ovojnicu zgrade i pruža kupcima i najmoprimcima informacije i veću transparentnost u vezi s energetskom učinkovitošću nekretnine. U Njemačkoj je energetski certifikat obvezan za stambene zgrade od siječnja 2009. godine, a za nestambene zgrade od srpnja 2009. godine. U Austriji se taj zahtjev primjenjuje na nove zgrade od siječnja 2008. godine, a na postojeće od 2009. godine. Švicarska, koja temelji svoje propise na EU direktivama, uvela je energetski certifikat za zgrade (GEAK) u listopadu 2009. godine.

Kako bi se ispunili važeći zahtjevi i propisi, nužno je osigurati nepropusnost i toplinsko-izolacijska svojstva ovojnice zgrade prema standardu DIN 4108. Pored utjecaja na energetska svojstva, nepropusnost ovojnice zgrade i smanjeni protok zraka štite osnovnu strukturu zgrade. Topli zrak u kontaktu s hladnim površinama unutar konstrukcije stvara kondenzaciju, što može dovesti do pojave vlage, plijesni i oštećenja. U laganim ili šupljim zidnim konstrukcijama, nepropusni sloj obično čine folije i OSB ploče koje se ne smiju oštetiti električnim instalacijama, instalacijskim kutijama, prolazima za kabele ili pretoplim uređajima u njihovoj blizini.

Posebno treba obratiti pažnju na rasteretnost kabela i instalacijskih cijevi kako je navedeno u DIN 60670-1, jer u protivnom naprezanje kabla tijekom instalacije, primjerice, prekidača ili utičnica, može izazvati strujanje. Kod punih zidova, unutarnji zidni sloj stvara nepropusnost za zrak. Šupljine i spojevi izloženi elektroinstalacijama, kao i neadekvatno izvedeni prodori, predstavljaju slabe točke koje mogu uzrokovati strujanje zraka u grijanim unutarnjim prostorima. U slučaju naknadnog postavljanja izolacije, potrebni su radovi na instalacijama za ugradnju prekidača i utičnica na postojećim zidovima, pritom se osim sprječavanja toplinskih mostova, mora paziti i na kontrolu vlage.

Proizvodi za električne instalacije koji pružaju potpunu nepropusnost jedini su ispravan način sprječavanja strujanja zraka. Pravila za planiranje i implementaciju nepropusnih električnih instalacija i električnih instalacija bez toplinskih mostova definirana su u DIN 18015-5. Kvaliteta vanjske izolacije zidova uvelike ovisi o ravnoteži izolacije i sprječavanju toplinskih mostova.

Što su toplinski mostovi i kako ih izbeći?

Balkoni ili vanjske instalacije poput utičnica, vanjskih prekidača i svjetiljki, senzora pokreta, interfona ili poštanskih sandučića predstavljaju poseban rizik. Osim značajnih gubitaka topline, toplinski mostovi mogu uzrokovati i strukturna oštećenja kao posljedicu pojave kondenzacije i plijesni, što može štetno utjecati na zdravlje. Toplinski mostovi predstavljaju slabije točke u ovojnici zgrade. Gubici topline su mnogo veći nego u drugim dijelovima zgrade. Što je toplinska izolacija deblja, to su toplinski mostovi važniji.

Direktiva o uštedi energije (EnEV) stupila je na snagu u Njemačkoj 2002. godine i zamijenila je ranije važeće “Varmeschutzverordnung” (Uredba o toplinskoj izolaciji) i “Heizungsanlagenverordnung (HeizAnlV)” (Uredba o sustavima grijanja). EnEV definira minimalne standarde za nove i postojeće zgrade u vezi s standardima izolacije i kvalitetom tehnologije sustava. I Direktiva o uštedi energije i DIN 4108 zahtijevaju trajnu nepropusnost ovojnice zgrade kako bi se spriječili gubici energije, protok zraka i pojava vlage, što može dovesti do kondenzacije, stvaranja plijesni, pa čak i oštećenja strukture. Pravila za planiranje i implementaciju nepropusnih električnih instalacija i električnih instalacija bez toplinskih mostova definirana su u DIN 18015-5.

Pri procjeni zračne nepropusnosti zgrade često se koristi postupak diferencijalnog tlaka (npr. metoda s ventilacijskim vratima). Kada je potrebno lokalizirati postojeće tokove, pomažu termografske fotografije ili korištenje anemometra. Izuzetno je važno izbjegavati toplinske mostove prilikom pričvršćivanja opreme na fasadi ili unutar nje.

Kako bi se osigurala nepropusnost i spriječilo strujanje zraka, kako je navedeno u DIN 4108-2, proizvodi za elektroinstalaciju podvrgavaju se ispitivanju diferencijalnog tlaka s kabelom ili cjevovodom koji se koristi za određenu namjenu i ne smiju prelaziti dopuštenu propusnost zraka. Prilikom naknadnog postavljanja unutarnje izolacije, također se testira konvekcija. Za električne instalacijske proizvode prikladne za ugradnju na fasadu ili unutar nje, izrađuju se izračuni toplinskih mostova koji jamče da su gubici topline unutar dopuštenih vrijednosti.

Autor teksta: Dragan Vučićević