Gradnja prirodnim materijalima – potencijal

Ušteda energije i održivost

Nekada, kada ljudi nisu imali na raspolaganju toliko tehnologija i tvorničkih proizvoda za gradnju kao danas, čini se da su gradili inteligentnije i promišljenije. Ekonomičnije su upotrebljavali materijale i resurse, a mnogo veća pažnja posvećivala se prirodnim utjecajima na lokaciji, jer je kuća trebala pružiti utočište od prirodnih nepogoda i maksimalno iskoristiti prirodne potencijale. Početkom 20. stoljeća, s naglom industrijalizacijom, napustili su se tradicionalni pristupi gradnji, a prestalo se voditi računa o tome koliko i kako se troši energija u zgradama, jer ljudi tada još nisu bili svjesni koliko spaljivanje fosilnih goriva šteti životnoj sredini.

Danas to znamo i svjesni smo da su zgrade ključan faktor u transformaciji energetskog sektora, jer 40% ukupne potrošnje energije u svijetu odvija se u zgradama. Zbog toga ekološka gradnja, koja se temelji na tradicijskim pristupima uz racionalnu primjenu novih tehnologija i znanja, predstavlja ključni odgovor na mnoge današnje izazove. Da bi udio tržišta koji zauzima ekološka gradnja rastao, potrebno je prije svega premostiti jaz između investitora i korisnika objekata, jer investitorske tvrtke koje grade za prodaju na tržištu obično su fokusirane na ostvarivanje što većeg profita.

Veliki problem nastaje kada investitor nije i korisnik prostora, jer on ne osjeća posljedice velikih troškova održavanja objekta ili zdravstvenih problema uzrokovanih životom u nezdravim zgradama.

Investitor koji je i korisnik objekta gledat će čitav vijek trajanja objekta na sasvim drugačiji način od investitorskih tvrtki. U ekološkoj gradnji moguće je postići uštede od 80-90% na troškovima grijanja i hlađenja, što predstavlja veliki motiv za korisnike, ali ne i za investitore.

CO₂ otisak i klimatske promjene

Karbonski otisak predstavlja ukupnu emisiju plinova s efektom stakleničkog plina koja je izazvana direktno i indirektno od strane pojedinca ili proizvoda, a predstavlja mjeru ljudskog utjecaja na životnu sredinu.

Materijali koji troše veliku količinu energije u procesu proizvodnje gotovo su svi standardni građevinski materijali, poput betona, čelika, metala i keramičkih proizvoda.

Naime, za proizvodnju ovih materijala potrebno je topljenje ili pečenje na visokim temperaturama, a ta energija dolazi iz fosilnih goriva. Procijenjeno je da se tri puta više CO₂ emitira tijekom proizvodnje cementa nego od ukupnog avionskog prometa.

Također, prirodni materijali za gradnju, poput slame, konoplje i drva, imaju pozitivan utjecaj na životni okoliš, jer ove biljke tijekom svog životnog vijeka upijaju CO₂ iz zraka, koji ostaje zarobljen u konstrukciji.

Financijske inicijative i budućnost ekološke takse

Sve je izvjesnije da će karbonska taksa – taksa na aktivnosti koje proizvode emisiju CO₂ u atmosferu – postati stvarnost u godinama koje dolaze, s ciljem usporavanja klimatskih promjena i stvaranja ekonomskog poticaja za primjenu zelenih tehnologija. U tom kontekstu, ili će se klasična proizvodnja građevinskog materijala morati prilagoditi korištenju zelene energije, ili će se početi intenzivnije koristiti prirodni materijali koji imaju pozitivan CO₂ otisak, budući da bi karbonska taksa trebala značajno poskupiti trenutno skupi standardni građevinski materijal.

Otpad

Utjecaj objekta na životni okoliš obuhvaća cijeli proces – od uzimanja sirovina iz prirode za proizvodnju građevinskih materijala do potrošnje energije unutar objekta, a zatim rušenja i razgradnje materijala nakon završetka životnog vijeka objekta. Prednost objekta građenog od prirodnih materijala jest ta da će se ti materijali lako i brzo samorazgraditi u prirodi nakon rušenja objekta, čime neće stvarati otpad koji bi za razgradnju trebao stotine ili tisuće godina.

Takav materijal postaje ponovo dio prirode iz koje je nastao, dovodeći do kraja prirodni ciklus svih tvari u okolišu.

Bolesne zgrade

Prirodna gradnja je zdrava jer isključuje upotrebu toksičnih materijala. Današnje zgrade pune su materijala koji mogu negativno utjecati na ljudsko zdravlje, uključujući razna ljepila, lakove, kemijske spojeve i sustave umjetne ventilacije.

Svjetska zdravstvena organizacija je 1986. godine skovala izraz „sindrom bolesne zgrade”, procjenjujući da 10-30% novoizgrađenih uredskih zgrada na Zapadu ima problema sa zrakom u zatvorenom prostoru. Švedsko udruženje za alergologiju tada je označilo „bolesnu zgradu“ kao uzrok epidemijskih pojava alergija.

Tijekom 1990-ih godina provedena su opsežna istraživanja koja su ispitala utjecaj različitih fizičkih i kemijskih faktora u „bolesnim zgradama“. Rezultati istraživanja ukazali su na štetnost nekih kemijskih tvari u građevinskim materijalima, zbog čega su mnogi proizvođači počeli aktivno raditi na kontroli kemijskog sadržaja i zamjeni štetnih aditiva. Ako sve nove zgrade koje danas gradimo moraju poštovati određene standarde, kumulativni učinak svih isparenja u zraku, kojima smo izloženi tijekom života u građenoj sredini, nije zanemariv.

Potražnja na tržištu

U Njemačkoj i Austriji, prirodna gradnja čini 3-5% ukupne gradnje. Iako to nije velik postotak, ipak predstavlja tržište koje nije zanemarivo. Na našim prostorima, ovo tržište je još u fazi formiranja, ali već je vidljiv stalni porast interesa.

Danas u elitnim četvrtima Zagreba postoji desetak kuća građenih od balirane slame, a na prvi pogled to gotovo nije moguće prepoznati.

Većinu tih novoprojektiranih objekata od prirodnih materijala dizajnirali su stručnjaci, poput arhitekata, za svoje osobne potrebe, ili su to obrazovani pojedinci koji su se iz osobnog interesa educirali o prednostima života u takvim objektima. Zbog toga su odlučili investirati u izgradnju takvih domova za svoje obitelji.

Edukacija

Veliki problem na putu popularizacije prirodne gradnje predstavlja i manjak edukacije stručnog kadra koji radi na izgradnji objekata, od arhitekata i građevinskih inženjera do izvođača radova.

Na fakultetima nije posvećena dovoljna pažnja ovoj temi, pa su stručnjaci suočeni s djelovanjem u onoj sferi u kojoj imaju iskustva, a to je standardna gradnja i oslanjanje na starija rješenja, gdje je 99% rješenja u građevinskoj industriji koja se danas koristi staro više od 50 godina.

Drugačija rješenja postoje, ali je potreban dodatni napor i od strane investitora i od strane arhitekata kako bi se okupio tim s potrebnim znanjem u ovoj oblasti. Potrebno je također pronaći prirodne materijale koji nisu dostupni u svakom skladištu građevinskog materijala, a na kraju, gradnja kuće od zemlje, na primjer, zahtijeva mnogo više manualnog rada nego gradnja standardne tvorničke kuće. Najveći broj entuzijasta u ovoj regiji primoran je da se sam educira, jer ne postoji sustavna podrška za takvu edukaciju.

Certifikacija – prednosti i ograničenja sustava

Još jedan od izazova gradnje od prirodnih materijala je i nepostojanje jedne standardizacije i certifikacije koja je nužna za gradnju i dobivanje građevinskih dozvola. Gradnja prirodnim materijalima još uvijek nije zakonski regulirana, a često nije moguće dobiti građevinsku dozvolu bez korištenja neke od standardnih konstrukcija. Kako navode pioniri zemljane gradnje u našim krajevima, često su primorani „voziti slalom“ kroz zakonsku regulativu kako bi uopće mogli izgraditi svoje objekte.

Često dolazi do apsurda, gdje je kuća od zemlje, koja ima povoljan učinak na zdravlje ljudi, zakonski „nelegalna“ za gradnju, dok su neki standardni objekti, koji imaju brojne štetne efekte na zdravlje ljudi, potpuno legalni.

Certifikacija građevinskih materijala je skupa i trenutno neisplativa za veličinu tržišta prirodne gradnje kod nas. Također, certifikacija i standardizacija donose velike prednosti jer omogućuju sigurnost gradnje i sprječavaju negativne ishode od nestručne gradnje.

Zbog toga bi inicijativa aktivista i stanovništva trebala biti veća kako bi se izvršio pritisak na donositelje propisa. Politička volja za promjenama trenutno ne postoji, no ona obično dolazi pod utjecajem javnog pritiska.

Inertnost sustava

Danas postoji veliki broj tehnologija za postizanje veće održivosti u građevinskoj industriji, no većina tih tehnologija se ne koristi ili se primjenjuje u vrlo malom postotku koji je zanemariv za pokretanje većih transformacija sustava. Sustav je inertan jer ne postoji inicijativa od strane stručne javnosti. Trenutno većinu izgradnje kontrolira mali broj tvrtki koje nastoje zadržati status quo, jer nemaju koristi od promjena. Stručna javnost nije dovoljno educirana niti motivirana za pokretanje promjena i uglavnom je zaokupljena osobnim egzistencijalnim problemima.

U našim većim gradovima beton preuzima sve veći postotak životnog prostora, čak i na nekadašnjim prirodnim turističkim destinacijama na planinama, dok se ostatak svijeta okreće zelenim rješenjima. Međutim, mladi i obrazovani ljudi polako se educiraju i postaju svjesni važnosti zdravlja u svakom smislu, pa tako i u gradnji. Inicijativa za zelenom gradnjom dolazi od mladih inženjera, arhitekata, doktora i IT stručnjaka koji traže bolja rješenja za sebe i svoje obitelji od onoga što im tržište nudi.

Kako tvrde pokretači prirodne gradnje u Hrvatskoj, inicijativa za prirodnom gradnjom dolazi od pojedinačnih investitora, a ne od struke. Iako su pomaci u ovoj sferi gradnje spori, ipak postoje: dok 2005. godine u Hrvatskoj nije bilo niti jedne kuće od slame, danas ih ima preko 100.

Permakultura i prirodna gradnja u Hrvatskoj

Gradnja objekata od prirodnih materijala predstavlja poseban pristup koji nadmašuje samu izgradnju građevine. Ovaj pristup često obuhvaća širi spektar životnih aktivnosti, pa tako takav objekt postaje dio većeg sustava u kojem se odvija različite djelatnosti: od uzgoja organske hrane, permakulture, preko proizvodnje prirodnih kozmetičkih proizvoda i ljekovitog bilja, do šumskih škola kao novog obrazovnog koncepta za djecu, eko turizma, reciklaže i drugih aktivnosti koje smanjuju negativne utjecaje na okoliš. Sve te aktivnosti imaju za cilj podizanje svijesti o životu u harmoniji s okolišem.

Najveći broj promotora ovakvog načina gradnje istovremeno se bavi i permakulturom, kao i edukacijom o ekologiji. Primjeri za to su „Zmag“ – Zelena mreža aktivističkih grupa iz Zagreba, koja povezuje permakulturna domaćinstva s proizvodnjom organske hrane, održava edukativne radionice iz ekologije za učenike zagrebačkih škola i organizira tečajeve o prirodnoj gradnji za izvođače radova ili entuzijaste u ovom području.

Također, tu je i „Održivo“ – projekt arhitekta Hrvoja Bote iz Splita, gdje je on na vlastitom imanju spojio ekološku gradnju objekta od prirodnih materijala s permakulturnim vrtom za proizvodnju organske hrane, čime je na svom primjeru pokazao potencijal i održivost ovog koncepta.

Autor teksta: Sonja Krastavčević, dipl.ing.arh