Kako umanjiti utjecaj točkastih toplinskih mostova?

Po svojoj su prirodi slabijeg intenziteta u odnosu na obložene toplinske mostove i općenito ne utječu na opasnost od površinske kondenzacije u unutrašnjosti. No, treba naglasiti da se odabirom pravog tehničkog rješenja njihov utjecaj može zadržati u propisanim okvirima. Ovdje se posebno ističe da su projekti u koje je uključeno strano kontrolno tijelo za stranog investitora slučajevi kada ovom problemu treba posvetiti dužnu pozornost.

U tom smislu potrebno je projektom osigurati sve elemente koji utječu na smanjenje utjecaja toplinskog mosta:

– PE podloške ispod stope sidra, u kontaktu s nosivom konstrukcijom (najčešće AB zid)
– Izmještanje svih linearnih nosača (aluminij ili nehrđajući čelik) iz zone toplinske izolacije

U slučajevima kada se koriste samo sidra (bez ostalih elemenata podsustava) za nošenje fasada, npr. kamene ploče, proizvođači daju tablične podatke u ovisnosti o vrsti i promjeru sidra, kao i debljini toplinske izolacije kroz koju se sidro probija (tablica ispod).

Neke druge situacije

SLUČAJ 1.

Relativno čest slučaj javlja se u procesima (energetske) sanacije postojećih zgrada, kada taj proces nije proveden u cijelosti, već djelomično, najčešće zamjenom fasadnih prozora, kada korisnik kaže „Nisam imao vlage dok nisam zamijenio prozori”.

Moderne prozore, neovisno o konstrukciji, materijalu, ostakljenju, karakterizira povećano brtvljenje, što se očituje kroz prodajna svojstva (brtvljenje u 2 zone, u 3 zone itd.). U svakom slučaju, nepropusnost nakon ugradnje novih prozora višestruko je bolja nego kad su bili stari prozori. Ovo ima svoje prednosti i nedostatke u ovakvom slučaju:

• Dobro je što će gubici topline transmisije i ventilacije biti manji
• Nije dobro što su zidovi fasade ostali toplinski neizolirani, odnosno “hladni”, pa se zbog boljeg brtvljenja, odnosno manjeg prodiranja zraka, plijesan lakše razvija u prostorima oko prozora, na hladnim letvicama ili svjetlarnicima.

Ovdje je riječ o negativnim učincima toplinskih mostova, vidljivim u interijeru.

SLUČAJ 2.

Na postojećoj kući urađena je fasadna toplinska izolacija s vanjske strane u ETICS sustavu (kod nas je udomaćen termin Demit sustav). Pritom je iz ekonomskih razloga korištena pristupačnija vrsta toplinske izolacije (EPS) koja zbog zatvorene stanične strukture ima veći difuzijski otpor od toplinske izolacije s vlaknastom ćelijskom strukturom (npr. mineralna kamena vuna). Ako se radi o čvrsto građenoj i hidroizoliranoj kući, neće biti dramatičnih i vidljivih posljedica.

Međutim, ako se radi o kući bez podruma, hidroizolacija nije izvedena u zoni prizemlja na tlu, na kontaktu temeljnog zida i zida prizemlja, što je relativno čest slučaj u praksi, odnosno ako postoji nije AB temeljni zid, ali npr. od opeke ili blokova, situacija može biti problematična.

U tom slučaju, zbog desetljeća kapilarnog prigušivanja temeljnog zida koji prenosi vlagu na zidove prizemlja (jer nema hidroizolacijske barijere), uz opisani energetski zahvat, nailazimo na problem:

• Dok toplinske izolacije nije bilo, kapilarna vlaga se prirodno sušila (dijelom prema van bez problema, jer je fasada bila ožbukana npr. vapnenim mortom, dijelom iznutra), i nije bilo dramatičnih posljedica na stanje interijera.
• Nakon izrade fasadne toplinske izolacije (od EPS-a), s pripadajućim slojevima tankoslojnog cementnog ljepila, te završne tankoslojne fasadne žbuke (sa sintetičkim komponentama), zid se u određenoj mjeri “začepi”, svakako više nego što je bilo prije zahvata, tako da je poremećen, čak i zaustavljen proces isušivanja vlage koja u zid ulazi iz unutrašnjosti, kao i zbog kapilarnog izdizanja iz tla. To za posljedicu ima da se u interijeru iz godine u godinu vide sve više negativnih posljedica, prije svega u zoni parketnih lajsni, s tendencijom porasta uz uglove, što je izravna posljedica efekta teričnog mosta. , a kasnije se iz godine u godinu ta razina povećava u visinu, pa je moguće dosegnuti polovicu visine zida u prizemlju.

Što učiniti u tom slučaju?

Nije racionalno očekivati ​​da ćemo novoizgrađenu fasadnu toplinsku izolaciju srušiti i zamijeniti drugom, paropropusnijom. Izlaz svakako treba tražiti u sanaciji jednog od uzroka takvog stanja, a to je kapilarna vlaga. Dostupno je nekoliko tehničkih rješenja, ovisno o mogućem pristupu:

• fizičko rezanje temeljnog zida s ugradnjom hidroizolacije
• bušenje rupa u temeljnom zidu i izlijevanje hidroizolacije
• žbukanje unutarnje žbuke i priprema penetranta

SLUČAJ 3.

U jednoj novoizgrađenoj zgradi na Dinari buđ se pojavila u prostoriji stana u prizemlju u prostoru koji se poklapa sa spoljnim stepeništem.

Kuća je projektirana i izgrađena s fasadnom toplinskom izolacijom (EPS), s lijepljenim kamenim letvicama na fasadi. U zoni vanjskog AB stubišta nije napravljen toplinski prekid, već je stubišna konstrukcija cijelom dužinom tog zida poduprta konzolom.

Zbog lokacije, zbog veće temperaturne razlike (vani – unutra), problem toplinskog mosta postao je izraženiji, što se očituje niskim kontaktnim temperaturama u unutrašnjosti. Što se tiče vanjskog stubišta, atmosferske padaline (kiša, snijeg) dodatno dramatiziraju situaciju, jer vanjska voda kapilarno vlaži cijelu zidnu konstrukciju u toj zoni.

Što uraditi?

Nažalost, jednostavnog i trajnog rješenja u ovom slučaju nema. S obzirom da se radi o novogradnji, vanjski zahvati u pogledu proširenja stubišta od fasadnog zida nisu racionalni.

S unutarnje strane, s obzirom na to da se radi o prostoriji, najlakše je nanijeti antifungalni premaz koji treba povremeno (godišnje) obnavljati. U slučaju da se radi o prostoriji drugačije namjene, problem bi se sanirao – ublažio postavljanjem zidne keramike.

Zaključak

Temi toplinskih mostova uvijek treba posvetiti dužnu pažnju.

Pojačani protok toplinske energije kroz njih nije ono što nas treba najviše brinuti. To se može usporediti s vožnjom automobila koji troši malo više goriva. Bitno je da smo došli do cilja.
Ali zabrinjavajuće je ako taj automobil ne stigne do cilja ili se pokvari zbog uzroka povezanih sa sustavom ubrizgavanja goriva.

Isto tako, u slučaju zgrada, posebice kuća, pozornost treba usmjeriti na moguće negativne posljedice, koje proizlaze iz superpozicije ovdje opisanih utjecaja:

• neadekvatno projektirani i izvedeni detalji
• povećana vlažnost zraka u interijeru
• temperaturna razlika (vani-unutra), koja je posebno kritična u planinskim područjima
• niske kontaktne temperature u unutrašnjosti
• dopunski pogoršavajući procesi (na primjer kapilarna vlaga ili atmosferske oborine).

Autor teksta: dr. Aleksandar Rajčić d.i.a. Izvanredni profesor na Arhitektonskom fakultetu u Beogradu