Kojim putovima ide europsko gospodarstvo da postane održivije?

Izvješćivanje o održivosti – od CSRD direktive do bilance općeg dobra
Autor teksta: Mag. Elena Graf-Burgstaller,
Head of ESG at BLUESAVE Consulting Engineers, Vienna
Voditeljica ESG-a u BLUESAVE Consulting Engineers, Beč

Europska je unija odlučila postati klimatski neutralan kontinent do 2050. Kako bi se postigao ovaj ambiciozni cilj, u Bruxellesu se već godinama donose brojne uredbe, smjernice i planovi koji potiču tvrtke i javni sektor u svim sektorima na poduzimanje održivih mjera.

Velike tvrtke od javnog interesa, kao što su uvrštene tvrtke na burzi, kreditne institucije i osiguravajuća društva, osjećaju pritisak otkako je NFRD (Direktiva o nefinancijskom izvješćivanju – Sustainable Finance Disclosure Regulation – SFDR) stupila na snagu 2017. godine, zahtijevajući od tvrtki izradu nefinancijskih (održivih) izvješća.

Sljedeća direktiva usvojena u ovom kontekstu 2023. zove se CSRD (Corporate Sustainability Reporting Directive) direktiva. Uz primjenu tog izvješća, manje će tvrtke tijekom sljedećih nekoliko godina postupno biti prisiljene izvještavati o održivosti i tako postati održivije u svom svakodnevnom poslovnom životu.

Glavne konzultantske tvrtke trenutno provode ovu direktivu kako bi mogle podržati tvrtke od javnog interesa koje su također dužne izvješćivati prema novim zahtjevima od 2024. Promjene su usmjerene na standardizaciju, usporedivost i digitalizaciju podataka kroz ESG (Environmental Social Governance) pojedine tvrtke. Više neće postojati zasebno izvješće o održivosti. Umjesto toga, izvješće je integrirano u izvješće uprave i revidirano od strane vanjskih revizora.

U ovom će obliku biti obvezan od poslovne godine 2025. za velika poduzeća s više od 250 zaposlenih, prodajom većom od 40 milijuna eura i ukupnom bilančnom sumom većom od 20 milijuna eura. Godinu dana kasnije, mala i srednja poduzeća koja kotiraju na burzi, male i jednostavne kreditne institucije i osiguravajuća društva u vlasništvu tvrtki također će biti obuhvaćena zahtjevom za izvješćivanje.

Iz današnje perspektive sve preostale tvrtke neće imati obvezu izrade izvješća. Ipak, zakonodavstvo ih neizravno poziva na rješavanje pitanja održivosti. Zbog vlastitih zahtjeva za izvješćivanjem, velike tvrtke više si neće moći priuštiti održavanje poslovnih odnosa s neodrživim tvrtkama.

Banke će također morati učiniti svoje portfelje sve održivijim, tako da će odobravati kredite dokazivo “zelenim” tvrtkama. Ponude kompanija koje izvješćuju također će sadržavati obvezne zahtjeve održivosti. Na ovaj neizravan način, sva će mala i srednja poduzeća također morati pripremiti izvješće o održivosti.

Dobra alternativa CSRD izvješću koja je pristupačna manjim tvrtkama je bilanca stanja općeg dobra. Trenutno je raširen u DACH regiji (Njemačka, Austrija, Švicarska) i temelji se na načelu ekonomije općeg dobra. Ovo je ekonomski model čiji je cilj dobar život za sve na zdravom planetu. Fokus je na ideji da vrijednosno orijentirana poduzeća obraćaju pozornost na opće dobro i aktivno rade za njega. Opće dobro definirano je kao ljudsko dostojanstvo, solidarnost i socijalna pravda, ekološka održivost, transparentnost i sudjelovanje. Bilanca općeg dobra uključuje matricu s 20 kriterija.

Ova matrica služi kao vodič za procjenu doprinosa poduzeća općem dobru. Postaje jasno koliko je tvrtka poštena, održiva i transparentna. Obradom kriterija tvrtka dobiva uvid od 360 stupnjeva u zahtjeve održivosti te se prvi put rangira na bodovnoj ljestvici do 1000 bodova.
Postavljaju se kratkoročni i srednjoročni ciljevi čije će ispunjenje doprinijeti unapređenju poduzeća u skoroj budućnosti. Bilanca općeg dobra je alat koji je vrlo prikladan za sve sektore gospodarstva.

Jedna industrija koja razvija vlastite putove prema većoj održivosti je industrija nekretnina. Cilj je zgrade učiniti održivima i usklađenima s EU taksonomijom. Proces kvalitete je podržan certifikatima zelene gradnje za nekretnine. Britanci su bili pioniri 1990-ih s prvim certifikatom održivosti za nekretnine, „BREEAM”.

Od tada su se pojavili drugi sustavi certificiranja u SAD-u (LEED, WELL-Building, EDGE, Cradle 2 Cradle za proizvode itd.), te u Europi (DGNB Njemačkog savjeta za zelenu gradnju) i Aziji. Tvrtke Bluesave i GREENiKA surađuju u Hrvatskoj na poslovima certificiranja zgrada prema DGNB sustavu certificiranja.

Austrija također doprinosi ovom popisu certifikata s ÖGNI certifikatom, klimaaktivom, austrijskim Ecolabelom, Greenpassom itd.

Sustavi se uvelike razlikuju po opsegu, sadržaju i dubini. Neki certifikati prvenstveno se fokusiraju na jedan stup održivosti kao što je “ekologija” ili “socijalno kulturološki kriterij”, drugi certifikati uključuju sva tri stupa održivosti – ekologiju, sociološki kriterij i ekonomiju, a drugi kao što je ÖGNI/DGNB idu dalje od toga i osvjetljavaju ovisno o sustavu pojedine varijante do ukupno 6 aspekata održivosti!!

Ono što je također ključno za odabir sustava je njegova kompatibilnost s EU taksonomijom. Certifikati razvijeni u EU obično integriraju Uredbu EU o taksonomiji. Dodatni čimbenici u ocjeni su stupanj izbjegavanja „greenwashinga“ i dugoročna asertivnost na europskoj i globalnoj sceni.

Stanari, institucionalni investitori i rejting agencije zahtijevaju zelene certifikate, a kako se znanje i iskustvo svih uključenih bude povećavalo, prevladavat će oni certifikati koji ispunjavaju gore navedene zahtjeve, povezane s EU taksonomijom.

Sadržaji certifikata o održivosti nekretnina pretaču se u izvješća o održivosti i osiguravaju duboki uvid u razinu održivosti certificirane nekretnine.

Ukratko, može se reći da novo zakonodavstvo na razini EU utječe na sve tvrtke i društvo te ih uspješno usmjerava prema očuvanju resursa, učinkovitosti, transparentnosti i održivosti.