Revolucija izvora energije – izlaz iz krize

Svjetska energetska kriza završit će revolucionarnim promjenama u izvoru energije, tehnologiji njezina dobivanja i korištenja. Samo pravovremenim prelaskom na nove izvore mogu se spriječiti moguće posljedice iscrpljivanja postojećih izvora, koje su vrlo dalekosežne i imaju nesaglediv učinak. Ta revolucija, kao i svaka revolucija, ima svoju logiku razvoja, svoje brojne sudionike, idejne radnike koji stvaraju nova znanja, tehnologije i strategije, ali i brojne organizatore i neposredne izvršitelje: proizvođače, potrošače, planere koji imaju određene uloge u tom složenom procesu. Njegove posljedice bit će višestruke.

Promatranje, čak i u grubim crtama, omogućuje da se stekne predodžba o složenosti, dubini i smjerovima njezina djelovanja, kao i njegovih posljedica.

Zamjena izvora energije

Dosadašnji izvori energije zamjenjivat će se postupno, osim izvora vode. Pozvani i upućeni u problematiku slažu se da će u budućnosti biti važnijih izvora.

Fuzija

Fuzija je jedna od mogućih tehnologija. U mnogočemu bi to bio nastavak nuklearne energije, koja nastaje cijepanjem atoma. Još uvijek ga karakterizira veliki porast jediničnog kapaciteta. Kod klasičnih nuklearnih elektrana na red dolaze one od preko 1000 MW. S razlogom se može očekivati ​​da će ekonomski kapaciteti brzih reaktora za obogaćivanje, kao nastavka klasične nuklearne tehnologije, biti veći.

Sudeći po cijeni izgradnje laboratorija za istraživanje fuzije, može se pretpostaviti da će cijena izgradnje ekonomične proizvodne jedinice fuzije biti znatno veća. Čini se da ove tri tehnologije imaju svog pretka u tehnologiji parnih kotlova na ugljen. S gledišta industrije, to jest. proizvodnja predmetne opreme je dugoročni razvojni put na kojem je iskustvo kotlovske tehnike vrijedan temelj i ulaznica za tehnologiju nuklearne opreme, kako fisijske tako i fuzijske.

Region je do prije dvadesetak godina imo potrebnu kadrovsku bazu za ulazak u nuklearnu eru. Nije bilo dovoljno razviti tehnologiju u cjelini, jer za to u zemlji nije bilo uvjeta, ali se svakako moglo raditi na nekim njenim važnim dijelovima sama ili u suradnji s drugima u svijetu. Znanstvena i stručna sposobnost ovih malobrojnih kadrova bit će bolje iskorištena ako država bude radila po zajednički dogovorenom programu, tako organizirano i programirano nastupaju u suradnji s inozemnim partnerima. Ortodoksni princip neoliberalnog koncepta ekonomije napravio je pravu pustoš u našoj industriji.

Potrebno je postupno odvajanje od ovog modela. Općenito, suradnja s inozemnim institucijama mora biti ojačana do te mjere da zemlja napravi prvi, neizvjestan korak u nuklearnu eru.

Sunce

Sunce je sljedeći izvor. Tehnologija korištenja za potrebe niskotemperaturne topline, grijanje stanova i poslovnih prostora, higijenske vode i slično već je komercijalno dostupna u svijetu. Industrija opreme za solarnu energiju temelji se i razvija se vrlo brzo u nekim zemljama, posebno u Kini i SAD-u.

Tehnologija u primjeni je jednostavna i dostupna industrijama razine kakvu ima naša. Stručnjaci ističu da ni sam razvoj na njemu nije tako složen, tj. da nam je nadohvat ruke. U Hrvatskoj je rad na ovoj problematici vrlo nerazvijen, sporadičan, najčešće kao amaterski rad zaljubljenika u problem. Budilica kao da se još nije probudila. A svi razlozi govore da ovaj neiscrpni i posvuda (istina ne uvijek) prisutni izvor treba brzo osposobiti i koristiti.

Vodik

Po svemu sudeći, vodik će u budućnosti biti od velike važnosti, ali njegova proizvodnja zahtijeva i velike količine energije iz drugih izvora. Praktično, Hrvatska još nije ušla u nuklearno doba. Ne radi dovoljno na pitanjima solarne energije. Očito je zakasnio. Oni koji kasne ne stvaraju revoluciju, a u ekonomskoj revoluciji kakva jest ne uživaju njezine najunosnije plodove. Ako iz objektivnih razloga nije moguće biti u prvim redovima, iz isto tako objektivnih vlastitih interesa treba iskoristiti priliku da se smanji velika udaljenost od skupine vodećih zemalja u iznimno važnom gospodarskom prostoru. To je prilika koju pruža samo revolucija.

Autor teksta: prof. dr Dragan Škobalj