Suvremeni čovjek u novim korelacijama sa prirodom

Krajobrazna arhitektura i hortikultura predstavljaju proces formiranja i dizajniranja otvorenih prostora, što uključuje uređenje krajobraza kroz planiranje, oblikovanje, izgradnju i upravljanje pejzažem. Kroz sve svoje elemente zasebno, ova specifična grana arhitekture, građevine i primijenjene umjetnosti, unapređuje kvalitetu života stvaranjem ljepote, ali i rješavanjem problema životnog okoliša. Posljednju dekadu, uz posebno uočljivu naglu ekspanziju nakon perioda korone, sve više se govori i vodi računa o eksterijerima. Arhitektura objekta i interijeri, kroz koje su ljudi izražavali sebe, svoje navike, načela, estetiku, sve više se sele na polje šireg obuhvata – eksterijer i vanjski prostor.

Podstaknut prirodom, uživanjem u vanjskim aktivnostima i vremenu, suvremeni čovjek sve više ima potrebu da izađe izvan okvira zidova, svojevrsnih kutija.

Konekcije interijera i eksterijera su neraskidive, te se sve više uočava i tendencija brisanja tih granica – da se sve aktivnosti, ambijenti i osobenosti iz našeg doma prelijevaju u vanjske prostore, kao i da čist zrak, biljke, materijale, prozračnost i lakoću prirode želimo u prostorijama svog životnog i radnog kutka. Moderan čovjek sve više obraća pažnju i vodi računa o tome kako će izgledati eksterijer njegovog prostora.

Također, sve više se koriste otvoreni prostori i u njima se provodi sve više vremena, stoga su i zahtjevi sveobuhvatniji. Kuhinje na otvorenom i prostori za objedovanje, veće lounge zone, bazeni i propratni sadržaji uz vodene površine, pergole i tende, ambijentalna ušuškanost, prostori za odlaganje vrtnih potrepština i alata, sportske aktivnosti, zelenilo, prirodni hlad drveća – samo su neki od zahtjeva koji se stavljaju pred dizajnere eksterijera.

Sve više klijenti im povjeravaju i oblikovanje fasade i estetike objekta, pomoćnih objekata i ograda. Ovo je upravo iz razloga uočavanja neraskidive povezanosti svih elemenata koje oko uočava kada ste u jednom vanjskom prostoru.

Kada se na sve zahtjeve doda i potreba za umijećem oblikovanja sa visokim estetskim načelima, pred dizajnerima inženjerima je pravi ozbiljan zadatak. Cilj je gradskom čovjeku podariti komad prirode pomireno sa svim suvremenim potrebama i trendovima.

Vrtovi i terase su dokaz da su arhitektura i krajobrazna arhitektura neraskidivo povezane, kao i da je vrtna umjetnost sačinjena iz mnoštva elemenata koji ne podrazumijevaju samo vegetaciju već i sve ostalo što se nalazi upravo tu, u eksterijeru. Pejzažna arhitektura obuhvaća sve ono što se uočava u vanjskom prostoru – od krupnih strukturalnih elemenata, funkcionalnih pozicija i sadržaja, do finalnih detalja.

Sve to na jednom mjestu, čini kompoziciju dizajna eksterijera, gdje svi zasebni elementi funkcioniraju skladno, upečatljivo, udobno i inspirativno. Vanjska i krajobrazna arhitektura kroz dizajn i implementaciju ideja pružaju nesagledive mogućnosti ugodnog, kvalitetnog i estetski oplemenjenog života na otvorenom.

U krajobraznom dizajnu sve više su prisutni različiti pravci kojim se oblikuju otvoreni prostori.

Od održivih do prostora prožetih tehnologijom, pejzaži postaju spoj inovacija i prirodnih ljepota.

Specifičnost eksterijera je također i izloženost vanjskim faktorima, uvjetima sredine i u tom pogledu je potrebno biti jako obazriv i pažljiv prilikom projektiranja. Trendovi su održivo i regenerativno uređenje pejzaža, životni prostori na otvorenom, naturalistički i biofilni dizajn, pametne tehnologije, minimalizam uz fokus na mikroklimu i mikrostaništa.

Kako klimatske promjene i dalje predstavljaju gorući problem, sve više se ljudi okreće praksama održivog i regenerativnog uređenja krajobraza.

Ovaj pristup uključuje sadnju biljaka otpornih na sušu, projektiranje kišnih vrtova i retenzija za zadržavanje oborinskih voda te korištenje propusnih materijala za popločavanje poput raznih vrsta betonskih opločnika i kamena, kao i vezanih i rastresitih granulata. Sveobuhvatni cilj nije samo smanjiti negativan utjecaj na okoliš, već ga i aktivno poboljšati. To uključuje primjenu tehnologija regeneracije tla, sekvestraciju ugljika, otpornost krajobraza na ekstremne vremenske uvjete i obnovu bioraznolikosti kako bi se stvorili otporniji, dugovječni i ekološki zdravi prostori.

Pandemija, koja nas je zatekla u domovima, povećala je potražnju za životnim prostorima na otvorenom. Današnji čovjek sve više traži izlaz u prirodi – u svom vrtu, okućnici, parku, šetnici uz rijeku, na zelenom krovu ili terasi. Povećava se gradnja izvan gradskih područja, dok u samim gradskim jezgrama posebno na cijeni dobiva svaki kvadrat dvorišta ili terase. Sve je više domova s vanjskim kuhinjama, pergolama, ognjištima i prostorima za sjedenje, osmišljenima za druženje, zabavu i opuštanje.

Trend naturalističkog i biofilnog dizajna potiče stvaranje krajobraza koji se stapa s prirodom, unoseći njezine elemente u izgrađeni okoliš. Uz autohtone biljke, projektiranje se fokusira na stvaranje staništa, te korištenje organskih oblika, mekane vegetacije i prirodnih materijala.

Dizajn se usmjerava na kreiranje vizura i scena, kao i na korištenje sunčeve energije i prirodnog dnevnog svjetla, čime se stvara osjećaj protočnosti prostora, kontinuiteta i zdrave životne sredine.

Tehnologija i pametni sustavi sve više dobivaju na važnosti u oblikovanju krajobraza, od automatiziranih sustava za navodnjavanje i regulaciju bazena do inteligentnih sustava rasvjete i zvuka. U nadolazećim godinama očekuje se intenzivnija integracija tehnologije u eksterijere, s ciljem stvaranja udobnih, funkcionalnih i lako održivih vanjskih prostora.

Vertikalni vrtovi ili zeleni zidovi, postaju sve popularniji u urbanim sredinama, gdje je ograničen prostor za horizontalno ozelenjavanje. Različiti sustavi ozelenjivanja potiču kreativnu upotrebu vertikalnog prostora, omogućujući stvaranje zelenih paravana, otvorenih umjetničkih instalacija, pa čak i fasada zgrada, te mikroklimatskih zona.

Minimalistički krajobrazi sve su prisutniji jer dizajneri ističu estetiku jednostavnosti, uklanjaju suvišne elemente i naglašavaju suštinu kroz pažljivo oblikovane detalje. Minimalizam, već dugo prisutan u interijeru, sada ulazi u krajobrazni dizajn s naglaskom na čiste linije, prozračne prostore i ograničene palete materijala, tekstura i biljaka.

Prostrane livade divljeg cvijeća i trave nude zadivljujući, prirodan ugođaj te su odlične za stvaranje staništa za oprašivače i divlje životinje, uz minimalne potrebe za održavanjem. S porastom interesa za naturalistički dizajn, sve je više prostora osmišljenih kao šarene cvjetne livade.

S klimatskim promjenama i češćim ekstremnim vremenskim uvjetima, krajobrazni dizajneri usmjeravaju pozornost na stvaranje mikroklime i mikrostaništa.

Korištenjem elemenata poput pojaseva zaštite od vjetra, zvučnih barijera, vodenih površina i sjenovitih struktura, ovi prostori postaju prikladni za određene biljne i životinjske vrste. Ovaj pristup pridonosi očuvanju prirode i ističe neraskidivu povezanost čovjeka i prirode. Kroz tehnologiju i inovativne dizajnerske pristupe, suvremeni čovjek ima priliku produbiti tu vezu, pronaći mir i jednostavnost u životu na otvorenom.

Autor teksta: Dejan Popov, krajobrazni arhitekt i dizajner