Zeleni zidovi i usklađenost s urbanim kontekstom

Skladnost s urbanim kontekstom podrazumijeva usklađenost prirodnog okvira i elemenata arhitektonske materijalizacije zelenog zida bez nametljive vizualne dominantnosti već komunikativnog odnosa s korisnicima i okruženjem. Harmoničnost kompozicije, boje i teksture predstavlja odnos izgrađene strukture prema efektima iluzije koju stvara zeleni zid na očekivanim mjestima realizacije. Identitet se određuje kao mnogostrukost izražavanja, izvođenja, raspolaganja, prihvaćanja i konstruiranja potencijalnih identiteta kroz dva različita pristupa. Prvi je esencijalni i tumači ga kao izraz društva, a drugi antiesencijalni koji određenu estetiku objekta vidi kao sastavnicu mogućeg individualnog identiteta.

Tretiranje zelenih zidova kao elementa za oblikovno poboljšanje objekata i prostora može biti dvojako. Postavljanjem zelenog zida moguće je arhitektonskom objektu ili urbanoj sredini vratiti određenu vrstu identiteta. Sami zidovi mogu poslužiti kao element ostvarivanja povećane privatnosti korisnika objekta.

Pored svega navedenog, vrlo bitna kategorija u razmatranju filozofije projektiranja i metodologije realizacije zelenog zida je fizičko i fiziološko ponašanje i interakcija ljudi i vegetacije.

Interakcija može kanalizirati procjenu korisnika o arhitekturi i arhitektonskim elementima općenito, ne uključujući elemente kulturološke različitosti, arhitektonske pogreške i nesavršenosti. Arhitektura je disciplina koja implicitno i eksplicitno utječe na duh ljudi koji su njome okruženi. Arhitektura ima potencijal ujediniti ljude u prostoru i vremenu, kao i izravno utjecati na dinamiku i kvalitetu njihovog društvenog života.

Gradske sredine imaju veliki broj alternativnih prostora u kojima bi upotreba zelenih zidova mogla ostvariti puni kapacitet i raznolikost u urbanoj cjelini. Iz tih razloga je neobično važno omogućiti da se u takvim prostorima ostvare bogatstvo odnosa biljaka i ljudi.

Ono što je kod ovih sustava najupečatljivije je to što se stvara jedan novi medij izražavanja u oblikovanju fasadnih omotača budućnosti, zapravo omogućava se ostvarivanje želje projektanata za promjenjivim oblikom.

U projektantskom smislu neophodno pronaći nove sustave, materijale i ostale elemente zelenog zida kako bi se dosegla razina originalnosti i prepoznatljivosti u pristupu i afirmaciji realizacije ovakvih fasadnih struktura. Zeleni zidovi omogućavaju stvaranje određenih implementacijskih obrazaca, upotrebom biljnih tekstura kao osnovnog elementa izražavanja. Napušteni, oronuli ili djelomično srušeni objekti su idealna mjesta za postavljanje zelenih zidova u svrhu transformacije i podizanja razine identiteta urbanog prostora.

Što je “otok topline”?

Pojava „otoka topline” u urbanim sredinama je posljedica izmijenjene ravnoteže zračenja i topline u odnosu na okolinu i u direktnoj je korelaciji sa stupnjem urbanizacije. Pojava je uzrokovana prekomjernom apsorpcijom i akumulacijom topline u strukturalne elemente arhitektonskih objekata što dovodi do temperaturnog diskontinuiteta na mikro nivou.

Razlika u temperaturi je veća noću i u ljetnim mjesecima zbog toplinske emisije elemenata u kojima se akumulirala toplina tijekom dana, pa noću odašilju toplinsku energiju i time održavaju visoku temperaturu gradskog zraka. Tome pridonosi i manje efektivno zračenje s gradskih površina zbog povećane koncentracije antropogenih aditiva u zraku.

Novi identitet primjenom zelenih zidova

Postoje slučajevi gdje postavljanje zelenog zida može vratiti određenu vrstu identiteta arhitektonskom objektu ili urbanoj sredini. Sami zidovi mogu poslužiti kao element ostvarivanja povećane privatnosti korisnika objekta. Zeleni zidovi, prema mnogim istraživanjima utječu na psihološko stanje promatrača povećavajući učinak socijalizacije u najširem smislu riječi. Gusto izgrađenu urbanu sredinu u ljetnom razdoblju karakterizira niska razine vlage u zraku. Ispitivanja su pokazala da je postotak relativne vlažnosti zraka u izravnoj ovisnosti veličine biljke i površine pod biljkama.

Izvedba zelenih zidova u urbanim sredinama omogućava smanjenje buke u mikro okruženju, jer zelenilo smanjuje djelovanje visokofrekventnih tonova, ovisno o konstrukciji i tehnologiji postavljanja zelenog zida. Poznato je da se u te svrhe upotrebljavaju biljke kao prirodne barijere protiv buke uz autoceste, magistrale i željezničke pruge koje prolaze kroz urbanu sredinu.

Različita istraživanja su pokazala da se problemi uzrokovani lošom kvalitetom zraka u prostorima za život i rad mogu riješiti primjenom zelenih zidova, ako su oni postavljeni u neposrednoj blizini mjesta izmjene zraka između vanjskog i unutarnjeg okoliša. Zeleni zidovi, koji fasadni omotač pretvaraju iz statičnog u dinamičan odnos prema promatraču, u gustim urbanim sredinama imaju veliki potencijal u realizaciji unaprjeđenja čimbenika održivosti okoliša. To se prije svega odnosi na velike zidne površine, na kojima se mogu primijeniti ovakvi napredni tehnološki sustavi.

U provedbi transformacije urbanog prostora upotrebom zelenog zida neophodno je uspostaviti određenu komunikaciju korisnika i okruženja.

Budućnost naših zajednica, prirodnih resursa i ekosustava ovisi o tome koliko razumijemo, cijenimo i čuvamo staništa i vrste koje održavaju naš svijet. Moramo biti proaktivni i djeci i odraslima pružiti alate kojima će uočavati učinke promjenljivosti.

Dodatna vrijednost zelenih zidova ostvaruje se elementima oblikovne različitosti, koja je upotrebom biljnog materijala, u potpunosti objektu i fasadnom omotaču daje jedan novi vizualni identitet.

Zeleni zidovi postaju simbol eko ili zelene gradnje, zato što ih je lako prepoznati, jer su vidljivi i neposredno utječu na ukupni balans zelenih površina u urbanim sredinama. Objekti s primijenjenim zelenim zidom postaju vrlo konkurentni na tržištu nekretnina. Oni svojim vizualnim identitetom doprinose ne samo identifikaciji samog objekta nego u velikoj mjeri utječu i na kreiranje identiteta mjesta.

Autor teksta: prof.dr. Budimir Sudimac, Sveučilište u Beogradu – Arhitektonski fakultet